Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

Puno starijih osoba našlo se u teškoj životnoj situaciji zbog nerazlikovanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te ćemo u ovom članku objasniti koje su glavne razlike između ta dva ugovora i na što treba obratiti pozornost prilikom sklapanja takvih ugovora.

Glavna razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju je trenutak prijenosa imovine. Prije sklapanja ovih ugovora za obje strane – davatelja i primatelja uzdržavanja – važno je pažljivo proučiti prava i obveze koje proizlaze iz ugovora, kako bi se izbjegli kasniji nesporazumi i često dugotrajni (i skupi) sudski sporovi.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uređeni su Zakonom o obveznim odnosima. Radi se o ugovorima koji obvezuju obje ugovorne strane i strogo su formalni.


Ugovor sklapaju davatelj i primatelj uzdržavanja. Ako ugovor sklapate kao davatelj uzdržavanja, preuzimate na sebe obvezu da ćete primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti. S druge strane, ako ste primatelj uzdržavanja, potpisom ugovora obvezujete se davatelju uzdržavanja dati dio ili svu svoju imovinu.

Sada dolazimo do najbitnijeg. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju trenutak prijenosa imovine u vlasništvo davatelja uzdržavanja je tek u trenutku smrti uzdržavane osobe. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina za života, najčešće odmah po potpisu takvog ugovora, prelazi u vlasništvo davatelja uzdržavanja.

Upravo na ove činjenice primatelji uzdržavanja trebaju obratiti osobitu pozornost, kako se ne bi našli u nezavidnoj situaciji – da ostanu bez imovine, a da se obveze prema njima ne ispunjavaju. U takvim situacijama ugovor se može raskinuti sudskim putem i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje.

Kako bi se dodatno zaštitile starije osobe koje se najčešće i pojavljuju kao primatelji uzdržavanja, Zakonom o socijalnoj skrbi je pružateljima socijalne skrbi (vlasnicima ili zaposlenicima domova za starije osobe) zabranjeno sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi.

Konkretno, to znači da ove ugovore s korisnikom kojem pružaju uslugu socijalne skrbi ne smiju sklopiti:
• fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
• bračni ili izvanbračni partneri te srodnici u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja pruža usluge socijalne skrbi
• fizička osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi bračni ili izvanbračni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi.

Važno je reći da su ugovori sklopljeni protivno zakonskoj zabrani ništetni i ne proizvode pravne učinke, odnosno nevažeći su. Ukoliko je temeljem takvog zabranjenog ugovora davatelj uzdržavanja ipak uknjižio svoje vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama ili izvršio prijenos imovine na drugi način, takav se prijenos može osporavati u sudskom postupku i tražiti da sud utvrdi da je sklopljeni ugovor ništetan i da se imovina vrati uzdržavanoj osobi.

Kako sklopiti ugovor?

Prava i obveze davatelja i primatelja uzdržavanja međusobno se dogovaraju. U pravilu se radi o pomoći kod zadovoljavanja osnovnih životnih potreba poput osiguravanja smještaja, prehrane, odjeće i obuće, održavanja higijene i slično. Što je ugovor precizniji, odnosno što su prava i obveze obiju strana detaljnije definirane, manja je mogućnost nesporazuma i eventualnih raskida ugovora.

Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku. Također, mora biti ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

Trebate li savjet odvjetnika o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, obratite nam se s povjerenjem.