Kako sudovi utvrđuju olakotne i otegotne okolnosti

Sve su češći prigovori  medija i javnosti na odmjeravanje kazni počiniteljima kaznenih djela od strane hrvatskih sudova. Ti prigovori u pravilu idu u pravcu da se  izriču preblage kazne počiniteljima pa su sudovi često na udaru medija, ali i javnosti koja na društvenim mrežama ljutito komentira izrečene kazne.

Interes medija i javnosti je razumljiv, jer kazna svakako mora biti odraz adekvatne društvene osude počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela.  Kazna mora i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali mora i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.  

Stoga je razumljivo da je javnost nezadovoljna kada im je narušen osjećaj pravednosti kažnjavanja počinitelja.

Sudovima se često prigovara što kod odmjeravanja kazne počiniteljima uzimaju u obzir olakotne okolnosti, posebno u situacijama kada se radi o počiniteljima teških kaznenih djela.

Međutim, olakotne okolnosti sudovi po samom zakonu moraju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne konkretnom počinitelju.

Odmjeravanje kazne je proces u kojem sud, u zakonom propisanom okviru kazne (npr. od 1 do 5 godina) za pojedina apstraktna kaznena djela propisana Kaznenim zakonom (npr. „tko drugoga teško tjelesno ozlijedi…“), mora izreći konkretnu kaznu individualno određenom počinitelju koji je počinio kazneno djelo. Kaznenopravna sankcija mora biti primjerena upravo određenoj osobi počinitelja. Stoga je nužno ocijeniti sve okolnosti koje postoje na strani počinitelja te ih podvesti pod kategorije olakotnih i otegotnih okolnosti.

Proces odmjere prave kaznenopravne sankcije počinitelju kaznenog djela složen je proces koji ima svoja pravila i jednako je važan kao i dio procesa koji se bavi utvrđivanjem da je optužena osoba počinila kazneno djelo, ako ne i važniji.

Naime, zakon traži da sud s jednakom pažnjom utvrđuje kako činjenice koje se odnose na utvrđenje postojanja zakonskih obilježja kaznenog djela, tako i one činjenice koje se odnose na proces individualizacije kazne.

Ako sud u obrazloženju presude propusti iznijeti  razloge o tome koje je olakotne, a koje otegotne okolnosti cijenio počinitelju prilikom izricanja kazne, radilo bi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka.

Naime, Kaznenim zakonom propisano je da sud mora pri izboru kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti i sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti).

Tako zakon kaže da sud osobito mora uzeti u obzir:

– jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra,

– pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti,

-okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno i posljedice kaznenog djela koje je počinitelj skrivio,

– prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela,

-odnos prema žrtvi i trud počinitelja da naknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom.

Kako se vidi, zakon nije unaprijed odredio koje su okolnosti olakotne, a koje otegotne, već se, ovisno o konkretnim okolnostima i konkretnom počinitelju, ista okolnost u jednom slučaju može procijeniti olakotnom, a u drugom slučaju otegotnom.

Jednako tako, zakon navodi samo one okolnosti koje je sud osobito dužan uzeti u obzir, no sud može i mora uzeti u obzir i druge okolnosti, odnosno ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela.

U praksi se, primjerice, ranija osuđivanost koja nije dovela do promjene ponašanja u pravilu cijeni kao otegotna okolnost i dovodi do izricanja teže kazne zatvora. Dob okrivljenika bi se trebala cijeniti olakotnom okolnosti u slučaju kada se radi o osobi mlađe životne dobi, ili kada se radi o počinitelju starije životne dobi.

Okolnost da je počinitelj majka ili otac maloljetnog djeteta u pravilu bi trebala biti tretirana kao olakotna okolnost, no istu okolnost svakako ne bi trebalo automatski primjenjivati jer, primjerice, činjenica da je okrivljenik biološki otac male djece ne može biti olakotna okolnost ako okrivljenik ne uzdržava djecu i ne brine se o njima.

Jedna od anegdota s hrvatskih sudova kaže da je čovjek ubio majku i oca pa je na sudu rekao da je siroče. Srećom, to nije uvaženo kao olakotna okolnost.

Obrazloženje sudske odluke o kazni od iznimne je važnosti. Nažalost, u praksi sudova razlozi suda o olakotnim i otegotnim okolnostima koje su cijenjene prilikom donošenja odluke o kazni čine „najtanji“ dio obrazloženja presude, što također doprinosi negativnoj slici javnosti o pravednosti kažnjavanja.